Sedamdeset godina nije samo broj. To je sedam decenija uspomena, prijateljstava, putovanja, logorovanja, takmičenja, pjesme, druženja i generacija koje su kroz izviđaštvo učile šta znače zajedništvo, odgovornost i ljubav prema prirodi.
Na svečanoj proslavi 70 godina postojanja Vareških izviđača, upravo su se te uspomene i emocije spojile u jedno posebno veče.
Svečanost je započela postrojavanjem svih vodova i četa nakon čega su najmlađi i najstariji izviđači predali raport – od onih koji tek prave svoje prve izviđačke korake do onih koji su desetljećima nosili izviđačku maramu i ponosno čuvali tradiciju.
Uz intoniranje himne Bosne i Hercegovine, a potom i izviđačku himnu koju je otpjevala Hatidža, svečanost je dobila posebnu emociju.
Program je kroz cijelu svečanu akademiju vodila Ajna Zukan, sigurno i s puno topline, povezujući priče, generacije i uspomene.
Poseban trenutak bio je obraćanje Murisa Parića, jednog od najstarijih vareških izviđača, koji je govorio u ime Senada Parića, koji je zbog opravdanog odsustva nije mogao prisustvovati. Muris je prisutne vratio u same početke izviđaštva, pričajući kako je nekada izgledalo biti izviđač, gdje se putovalo, na kojim se takmičenjima učestvovalo i gdje su se stvarala prijateljstva koja su ostajala za cijeli život.
Svoj doprinos akademijii dala je i Helena Lukić, koja je pročitala pjesmu o tome koliko je lijepo biti izviđač i koliko je posebno zauvijek ostati ponosna planinka.
Vod poletaraca i pčelica izveo je emotivan igrokaz o trenutku kada izviđač dobije svoj prvi let malom, ali velikom trenutku koji svakom izviđaču ostaje u posebnom sjećanju. Nakon toga, Lana Hafizović pročitala je tekst o prvom logorovanju i uspomenama koje se urežu u pamćenje i ostanu tu, bez obzira na godine.
A onda pjesma. Viteški odred još jednom je svojim nastupom podsjetio sve prisutne na snagu izviđačkog duha.
Posebno obraćanje imao je i Igor Hinger, starješina, koji je uputio riječi zahvalnosti svima koji su svojim prisustvom, radom i podrškom uveličali obilježavanje velikih 70 godina postojanja izviđača u Varešu.
Na samom kraju, Ajna, Alma, Dalija, načelnica odreda Hana i Nela uputile su završne riječi i pozdravile sve prisutne. Posebno su se obratile Igoru Hingeru, naglasivši koliko je njegov trud, rad, podrška i ljubav prema izviđačima značila kroz sve ove godine.
Jer neke stvari se ne mogu izmjeriti godinama.
Mogu se izmjeriti brojem djece koja su odrasla uz izviđače.
Brojem prijateljstava koja su trajala cijeli život.
Brojem pređenih kilometara, podignutih šatora i zapaljenih logorskih vatri.
Brojem pjesama otpjevanih oko vatre.
I brojem generacija koje su, nakon svega, sa ponosom mogle reći:
„Bio sam izviđač.“
Sedamdeset godina vareških izviđača priča je o ljudima koji su dolazili i odlazili, ali je izviđački duh ostajao.
Ovo nije samo obilježavanje jednog jubileja.
Ovo je čuvanje uspomena svih onih koji su kroz ovih 70 godina bili dio ove velike porodice.
Za sve planinke i izviđače koji su nekada nosili maramu, za one koji je nose danas i za one koji će je tek staviti oko vrata,neka vareški izviđači još dugo čuvaju svoju vatru.
Sretan 70. rođendan Vareškim izviđačima!
Jednom izviđač – zauvijek izviđač.