Poznata bosanskohercegovačka diplomatkinja, književnica i ambasadorica Bosne i Hercegovine u Češkoj Republici, Martina Mlinarević, podijelila je na svom Facebook profilu emotivnu objavu nakon velike pobjede reprezentacije Bosne i Hercegovine protiv Katara na Svjetskom prvenstvu 2026.
U objavi koja je izazvala brojne reakcije, Mlinarević je opisala atmosferu koja posljednjih dana vlada među Bosancima i Hercegovcima u Pragu, ali i simpatije koje prema našoj reprezentaciji pokazuju građani Češke Republike.
Posebno mjesto u njenom tekstu zauzeo je naš reprezentativac Amar Memić, o kojem govori s mnogo poštovanja, ističući njegovu skromnost, odgoj i ljudske vrijednosti.
Uz dozvolu autorice, Vareški vijestnik prenosi njenu objavu u cijelosti:
“Voljela bih napisati nešto, ali srce preskače od sinoć, a tipkovnici izmiču slova. Htjela bih samo zapisati, makar sebi da ne zaboravim nikad, kako po Pragu jučer hodaju neka djeca Česi sa Džekinim dresom, kako češki tv-komentatori u prijenosu uživo od prve naše utakmice navijaju za BiH kao da im na terenu igraju najrođeniji, kako su oduševljeni što su ti najrođeniji baš Memić i Mahmić iz čeških klubova, kako nam je sinoć na utakmici prišao jedan stariji gospodin Čeh i zamolio da s nama gleda jer obožava Bosnu.
Osjećaj koji nema cijenu, momci koji su ponos naših života, ljeto u kojem ne postoji ništa drugo nego ovaj zanos.
I kako je naša mala bosanskohercegovačka zajednica u Pragu postala još bliža, stisnutija i po svim parametrima familijarna ovim utakmicama kad sve drugo ostavljamo po strani, skupljajući se kao krijesnice, i djeca, i odrasli, iz svih krajeva naše domovine nastanjeni danas na Vltavi, gledam ih sinoć, gledam ih sve ove junske noći, lijepo nam je zajedno, prelijepo.
I kako se dopisujem s Amarom Memićem večer prije utakmice, da mu poželim sreću, da mu objasnim taj osjećaj kojim ga nose s krova praške Harfe grlom do Amerike, tog sjajnog mladića, jedno od najodgojenijih i najpristojnih bića koje sam upoznala na svijetu.
A kad ga upoznah prvi put, skroman i tih, kaže mi kad se predstavljao: “Ja sam iz jednog malog mjesta, ne znam znate li za Vareš?” Srce da prepukne. Kažem, čuj jel znam gdje je Vareš, pa tamo sam imala nezaboravnu promociju knjige, spavala u čarobnom mlinu, a i prvi momak mi je bio iz Breze!
Bože, kako se samo razveselio!
I još mi je pričao kako je njegova majka tražila uvijek i najprije od njega obrazovanje da bi mogao pohađati treninge, prvo škola, a onda lopta, što se danas osjeti u svakom njegovom intervjuu i razgovoru, i kako ga je poslije Italije nazvao predsjednik Komšić, a on mi posve dirnut kaže – “Ja…ja nisam nikad poznavao ni nekog iz opštine, a sad me zove predsjednik države..koliko je sve to nevjerovatno…”
Dečki dobri, skromni, lijepi i uzoriti, vi ste nevjerovatni, danas svijet zna za vas, uzvikuje vaša imena i o vama priča, a svi drugi koji nikakve veze s BiH nemaju, pod skute naše zastave se uvlače da ih obgrli magija Ljiljana ili Dubioze.
I kad smo kod Dubioze, svu ovu ljepotu muzike i raje koja ih oduševljeno pjeva od Australije do Amerike, radost nogometa i ponosa posvećujem Brani Jakuboviću za sve životne borbe koje je hrabro i časno prošao, da bi danas čitav svijet pjevao njegovu pjesmu. I tvoj stari pleše negdje na nebu, kunem se!”
Martina Mlinarević je uz dozvolu za prenošenje objave Vareškom vijestniku uputila i posebnu poruku našem gradu: „Hvala Vam od srca što ste se javili i najljepši pozdrav u Vareš. Tačno je da zabranu uvijek stavljam, ali rado dozvoljavam za portal Vašeg grada uz lijepe želje svima u Vašem divnom gradu.“
