Romantična drama Ljubavna priča (Love Story), premijerno prikazana 16. decembra 1970. godine, preko noći je proslavila Ali MacGraw i Ryana O’Neala te se upisala među najemotivnije i najutjecajnije filmove u historiji Hollywooda.
Iako su rijetki vjerovali u njegov uspjeh, film je postao globalni fenomen koji i više od pola stoljeća kasnije ne gubi na snazi.
Film prati Olivera Barretta, studenta prava s Harvarda iz imućne porodice, i Jenny Cavilleri, djevojku iz srednje klase u koju se zaljubljuje uprkos protivljenju porodice. Njihova ljubavna priča, ispunjena nadom i tragedijom, kulminira teškom bolešću koja prerano prekida zajednički život mladog para. Upravo jednostavna, ali snažna emotivna linija učinila je film univerzalno prepoznatljivim.
Ali MacGraw bila je jedina iz produkcije koja je od početka čvrsto vjerovala u film. Nakon uspjeha u filmu Goodbye, Columbus i osvojenog Zlatnog globusa, uloga Jenny Cavilleri označila je prekretnicu njene karijere. S druge strane, izbor glavnog glumca bio je neizvjestan, čak osam poznatih glumaca odbilo je ulogu Olivera Barretta, prije nego što je pripala Ryanu O’Nealu, koji je s MacGraw ostvario izuzetnu filmsku hemiju.
Scenario i roman potpisuje Erich Segal, a zanimljivo je da su knjiga i film nastajali gotovo paralelno. Roman je objavljen početkom 1970. godine i ubrzo postao bestseller, što je dodatno doprinijelo interesu za film. Snimanje se odvijalo u Cambridgeu, Bostonu i New Yorku, a Ljubavna priča ušla je u historiju kao prvi film sniman unutar kampusa Harvarda.
Uprkos skromnim očekivanjima, film je ostvario ogroman komercijalni uspjeh, zaradivši oko 130 miliona dolara širom svijeta i spasivši studio Paramount Pictures od finansijske krize. Osvojio je sedam nominacija za Oscara, uključujući one za najbolji film, glumca i glumicu, dok je nagradu dobio za najbolju originalnu muziku. Naslovna pjesma (Where Do I Begin?) Love Story, u izvedbi Andyja Williamsa, postala je svjetski hit.
Iako kritika nije bila jednoglasna, publika je film prigrlila bez zadrške. Emocije koje je izazivao učinile su ga jednim od najgledanijih i na televiziji, gdje je 1972. godine postavio rekorde gledanosti.
Danas se Ljubavna priča smatra bezvremenskim klasikom, a rečenica „Ljubav znači nikad ne morati reći da ti je žao“ ostala je upisana u kolektivno pamćenje filmske publike. Film je dokaz da iskrena emocija i jednostavna priča, kada su ispričane na pravi način, mogu nadživjeti generacije.