Historija 1. maja u Varešu seže daleko u prošlost, a prvi zabilježeni pokušaj organizovane proslave datira iz 1894. godine, u vrijeme austrougarske uprave.
Krajem aprila te godine, grupa radnika vareške željezare podnijela je zahtjev Upravi za odobrenje obilježavanja Prvog maja. Uprava je o tome obavijestila tadašnjeg ministra finansija Benjamin Kallay, koji je, kako bi se izbjegli mogući nemiri, dao saglasnost za održavanje proslave.
Iza inicijative stajala je grupa stranih radnika zaposlenih u željezari, ali su, prema izvještajima Uprave iz juna 1894. godine, među organizatorima bili i domaći radnici. Uprava je ovaj događaj ocijenila kao rezultat širenja socijalističkih ideja, koje su u to vrijeme smatrane ozbiljnom prijetnjom, posebno zbog utjecaja stranih radnika i njihove povezanosti s radničkim pokretima u Evropi.
Ova prva dozvoljena proslava pokrenula je i širu reakciju vlasti. Uprava željezare predložila je da se, radi suzbijanja socijalističkog utjecaja, više prostora da domaćoj radnoj snazi. Taj prijedlog prihvatilo je i Zajedničko ministarstvo finansija, koje je smatralo da bi jačanje domaćeg radništva moglo umanjiti utjecaj političkih ideja koje su dolazile izvana, piše portal Historiografija.ba.
Međutim, već nekoliko mjeseci kasnije uslijedile su konkretne mjere. U julu 1894. godine Uprava željezare dostavila je spisak stranih radnika kojima je uručen otkaz, među kojima je bilo i 12 osoba označenih kao socijalisti. Time je prva proslava Prvog maja u Bosni i Hercegovini ostavila i svoju cijenu – organizatori su ubrzo ostali bez posla.
Ipak, uprkos pritiscima, radnici su nastavili svoju borbu izvan vareške željezare, čime je ovaj događaj ostao upisan kao važan trenutak u historiji radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini.