Titula učenice generacije predstavlja krunu svakog školovanja, a ove godine to prestižno priznanje u MSŠ „Nordbat-2“ Vareš ponijela je Lejla Likić, učenica gimnazije prirodnog smjera.
Tokom srednjoškolskog obrazovanja ostvarila je zapažene rezultate, bila aktivna u brojnim omladinskim, edukativnim i volonterskim projektima te se istakla kao primjer predanosti, odgovornosti i društvenog angažmana. Za Vareški vijestnik govorila je o svom školskom putu, uspjesima, planovima za budućnost i porukama koje želi prenijeti mlađim generacijama.
Za početak, možeš li nam reći nešto više o sebi?
Srdačno pozdravljam sve čitatelje Vareškog vijestnika!
Ja sam Lejla Likić. Rođena sam 2007. godine u Sarajevu, a odrasla sam i školovala se u Varešu. Nakon završene Osnovne škole „Vareš Majdan“, kao i osnovne muzičke i baletske škole u Varešu, svoje obrazovanje nastavila sam u MSŠ „Nordbat-2“ Vareš, gdje sam pohađala gimnaziju prirodnog smjera.
Mirovna sam vršnjačka edukatorica, trenerica omladinskog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, članica Boost Up grupe organizacije Schüler Helfen Leben te aktivna volonterka Crvenog križa općine Vareš.
Kako svako životno poglavlje ima svoj početak i kraj, moje srednjoškolsko putovanje završilo se na najljepši mogući način – titulom učenice generacije.
Kakav je osjećaj ponijeti ovo priznanje i šta ono predstavlja za tebe?
Ovo priznanje je najljepša kruna jednog životnog poglavlja, ali i svjetionik za budućnost. Ono je potvrda da nijedan korak nije bio uzaludan i da granice i neostvarivi ciljevi nestaju onda kada je želja jača od svakog izazova.
Tokom srednjoškolskog obrazovanja ostvarila si zapažene rezultate. Šta smatraš ključem svog uspjeha?
Ključ uspjeha leži u ravnoteži između discipline, jasne vizije i iskrene strasti prema znanju. Vjerujem da istinski uspjeh ne dolazi preko noći, već je rezultat svakodnevnih, malih pobjeda nad vlastitim granicama.
Koji trenutak ili uspjeh iz školskih dana ćeš pamtiti kao posebno značajan?
Teško je izdvojiti samo jedan trenutak, ali u trajnom sjećanju ostat će svi oni trenuci u kojima su se okviri učionice širili – od takmičenja na kojima sam pomjerala vlastite granice, preko međunarodnih iskustava poput studijskog putovanja u Tursku, pa sve do učešća u različitim aktivističkim i volonterskim pričama koje su me oblikovale kao ličnost. Sve navedeno pokazalo mi je da znanje nije statičan cilj, nego prozor u svijet.
U svom govoru istakla si važnost porodice, profesora i prijatelja. Koliko su oni doprinijeli tvom putu do titule učenice generacije?
Iza svakog pojedinačnog uspjeha krije se nevidljiva snaga zajedništva. Porodica mi je bila najveća podrška i oslonac, profesori su mi pružali životne lekcije koje predstavljaju moj najveći kapital, a prijatelji su oplemenili srednjoškolsko putovanje pretvarajući zajedničke korake u trajne životne uspomene.
Šta bi poručila mlađim učenicima koji tek kreću putem kojim si ti prošla?
Onima koji tek započinju svoju srednjoškolsku priču želim poručiti da ovo nije mjesto gdje se stiču samo ocjene, već put na kojem se uči da je znanje najmoćniji alat. Profesori i knjige će vam dati mape, ali kompas je u vašim rukama. Budite autori svakog svog dana, hrabro ispisujte svoje stranice i ne zaboravite da se pravi uspjeh ne mjeri samo diplomama, već prvenstveno veličinom čovjeka koji na tom putu postajete.
Kakvi su tvoji planovi nakon završetka srednje škole?
Nakon završetka srednje škole svoj akademski put planiram usmjeriti ka prirodnim naukama. Želim nastaviti ulagati u svoje znanje, dublje istraživati oblast koja me inspiriše i kroz kontinuirano usavršavanje graditi čvrste temelje za buduću karijeru.
Kao učenica generacije i jedna od najuspješnijih mladih osoba u Varešu, gdje sebe vidiš za deset godina?
Za deset godina želim da moj put bude dokaz da su trud i znanje najsigurniji putokazi. Moja vizija budućnosti nije samo profesionalni vrhunac u prirodnim naukama, već i želja da postanem osoba koja svojim radom ostavlja trag i inspirira druge da vjeruju u vlastite mogućnosti.
Šta će ti najviše nedostajati iz dana provedenih u MSŠ „Nordbat-2“ Vareš?
Ono što iz ovih školskih klupa odnosim kao najveću vrijednost nije zapisano u sveskama, već u srcu. Najviše će mi nedostajati moja školska porodica – vizija i podrška direktora, tople riječi i razumijevanje pedagogice, empatija i posvećenost razrednice, strpljenje i dosljednost profesora koji su me oblikovali, te prijatelji sa kojima sam dijelila isti prostor za rast i prve velike vidike.
Lejlin uspjeh još je jedna potvrda da Vareš ima mlade ljude koji svojim znanjem, radom i angažmanom predstavljaju najbolji primjer generacijama koje dolaze. Titula učenice generacije zasluženo je priznanje za godine truda, ali i lijep uvod u nova životna i akademska poglavlja koja su pred njom.
