Mala crkva u Varešu nije samo stara građevina od kamena i drveta. Ona je jedno od onih mjesta koja ne govore glasno, ali u sebi nose vijekove sjećanja, života i trajanja.
Piše: Tea Manko
Među Varešanima poznata kao Mala crkva, a posvećena svetom Mihovilu, zaštitniku vareške župe, smatra se najstarijom sačuvanom katoličkom crkvom u Bosni i Hercegovini.
Prema historijskim podacima, njeno postojanje vezuje se još za 16. stoljeće. Tokom dugog perioda trajanja preživjela je različita vremena, brojne promjene, ali i velika razaranja koja su obilježila historiju ovoga kraja.
Posebno se izdvajaju dva velika požara. Prvi se vezuje za period Bečkog rata oko 1679. godine, dok je drugi zabilježen početkom 19. stoljeća, oko 1819. godine. Nakon posljednjeg požara crkva je ponovo izgrađena, a prema predajama i pretpostavkama fratara, obnovljena je u istom obliku i dimenzijama kakva je bila i ranije.
Upravo u tome leži njena posebna vrijednost. Postoje mjesta koja ljudi ne obnavljaju samo zato što su im potrebna, nego zato što bez njih jedan grad više ne bi bio isti.
Zidove Male crkve gradili su hercegovački zidari, dok su drveni svod, prema pretpostavkama, izrađivali domaći majstori vješti obradi drveta. U toj spoju različitih ruku, znanja i vremena nastalo je mjesto koje je postalo dio identiteta i duše Vareša.
Mala crkva danas podsjeća da identitet jednog grada ne čine samo velike građevine i poznati događaji. Čine ga i skromna mjesta koja su kroz stoljeća čuvala ljude, njihove molitve, nade, strahove i zahvalnosti.
Zato Mala crkva za Vareš nije samo historijski objekat.
Ona je dio pamćenja grada.
Dio njegove tišine.
I dio njegove duše
