Na današnji dan, 24. novembra 2009. godine, u Visokom je preminuo fra Ignacije Gavran, jedan od najistaknutijih bh. franjevaca 20. stoljeća – teolog, historičar, filozof, prevoditelj, putopisac i pedagog.
Njegove kolege nazivali su ga “intelektualnom gromadom” i “hodajućom enciklopedijom”, što najbolje oslikava širinu njegovog znanja i ogroman doprinos nauci, kulturi i franjevačkoj tradiciji.
Rani život i obrazovanje
Fra Ignacije Gavran rođen je u Varešu u februaru 1914. godine. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Visokom od 1925. do 1934., a u Red je stupio nakon šestog razreda u Gorici kod Livna, gdje je uzeo redovničko ime Ignacije. Za svećenika je zaređen 1938. u Banjoj Luci.
Studij teologije započeo je u Sarajevu, nastavio u tadašnjem Breslauu (danas Wrocław), a zbog izbijanja Drugog svjetskog rata završio u Ljubljani, gdje je diplomirao i doktorirao filozofiju disertacijom “Filozofska antropologija Vladimira Solovjeva” (1941).
Tokom 1943–1944. studirao je i na Likovnoj akademiji u Zagrebu, što će kasnije doprinijeti njegovom izuzetnom poznavanju i razumijevanju crkvene umjetnosti.
Pedagoški i franjevački rad
Predavao je kao docent na Teološkom fakultetu u Sarajevu (1944–1945), a do 1950. je predavao filozofiju i crkvenu umjetnost na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Obavljao je i brojne odgovorne službe u Provinciji Bosna Srebrena. Bio je definitor (1961–1967), a 1976. i provincijal. Osam godina vodio je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom kao direktor (1967–1976). Impresivnih 64 godine (1942–2006) bio je i bibliotekar Profesorske biblioteke u Visokom, ostavljajući neizbrisiv trag u njenom razvoju i organizaciji.
Ogroman književni i naučni opus
Fra Ignacije Gavran autor je brojnih zapaženih djela iz historije, filozofije, psihologije, likovne umjetnosti i putopisne literature. Među najpoznatijima su:
- Bludna psovka – Povijesno psihološka studija
- Veliki likovi povijesti umjetnosti
- Kraljeva Sutjeska, Bobovac i okolica
- Lucerna lucens? (istraživačko djelo o odnosima vrhbosanskog ordinarijata i bosanskih franjevaca)
- Suputnici bosanske povijesti – Sedam stoljeća djelovanja bosanskih franjevaca
- Putopisne knjige Putova i putokaza (1988–2003)
- Udžbenici Logika i Psihologija
Posebno vrijedan doprinos je priređivanje starih franjevačkih ljetopisa, ključnih za razumijevanje kulturne i historijske baštine Bosne i Hercegovine. Kao poliglot prevodio je sa latinskog, grčkog, njemačkog, francuskog, engleskog, talijanskog, slovenskog te dobro poznavao ruski, poljski i španski jezik.
Bio je i član Međunarodne skotističke akademije u Rimu, što potvrđuje njegov međunarodni akademski ugled.
Smrt i naslijeđe
Fra Ignacije Gavran preminuo je 24. novembra 2009. godine u 96. godini života u Visokom. Pokopan je u Kraljevoj Sutjesci, mjestu duboko povezanim s historijom bosanskih franjevaca.
Njegov rad ostavio je neizbrisiv trag u bosanskohercegovačkoj kulturi, nauci i duhovnosti. Danas ga se s ponosom i zahvalnošću sjećamo kao čovjeka koji je svojim znanjem i predanošću obogatio kolektivno pamćenje i identitet našeg naroda.
