Na današnji dan, 9. juna, navršava se još jedna godina otkako nas je napustio Josip Katalinski Škija, jedan od najvećih fudbalskih velikana koje je Bosna i Hercegovina ikada imala.
Rođen 2. maja 1948. godine u Sarajevu, Katalinski je djetinjstvo proveo na Ilidži, gdje je i napravio svoje prve fudbalske korake u dresu lokalnog kluba Igman.
Njegov izuzetan talenat brzo je uočio Milan Ribar, tadašnji šef omladinske škole FK Željezničar, koji ga dovodi u juniorski tim kluba s Grbavice. Već sa 17 godina potpisuje profesionalni ugovor i debituje za prvi tim u utakmici protiv Vardara. U plavom dresu proveo je punih deset godina, odigravši nevjerovatnih 550 utakmica u svim takmičenjima i postigavši okruglo 100 golova, brojke koje svjedoče o njegovoj veličini, svestranosti i dugotrajnoj posvećenosti Želji.
Vrhunac klupske karijere doživio je kao stub odbrane šampionske generacije Željezničara iz 1972. godine, a status nacionalnog heroja zacementirao je 13. februara 1974. godine kada je u Frankfurtu postigao odlučujući gol protiv Španije, koji je Jugoslaviju odveo na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj.
Za reprezentaciju Jugoslavije upisao je 43 nastupa i postigao 10 pogodaka, što je za defanzivca izuzetno dostignuće. Njegove briljantne partije otvorile su mu vrata transfera u francuski Nice 1975. godine, gdje se također istakao, kako u odbrani, tako i povremeno kao centarfor. Za Nice je odigrao 103 utakmice i postigao 28 golova, ostavivši neizbrisiv trag i u francuskom fudbalu.
Koliko je bio cijenjen na međunarodnom nivou govori i poziv u reprezentaciju svijeta, gdje je dijelio teren s velikanima poput Pelea, Krola i Euzebija.
Nažalost, ozbiljna povreda koljena natjerala ga je da karijeru završi već sa 30 godina. No, fudbalu se nikada nije okrenuo leđa. Po povratku u Sarajevo posvetio se radu u sportskim strukturama, posebno u okviru N/FS BiH, i dao nemjerljiv doprinos razvoju fudbala u Bosni i Hercegovini, posebno nakon rata.
Posebnu emotivnu vezu nikada nije prekidao s FK Željezničarom. I kada više nije nosio plavi dres, Željo je bio dio njegovog bića, baš kao što je Škija ostao urezan u genetski kod Grbavice. Bio je trener, savjetnik, ambasador kluba i iznad svega simbol odanosti i ljubavi prema svom timu.
Josip Katalinski Škija preminuo je 09. juna 2011. godine, nakon duge borbe s teškom bolešću, ali iza njega su ostala djela, uspomene i naslijeđe koje i danas živi kroz svaku loptu na Grbavici i kroz sjećanja svih onih koji su ga gledali, poznavali i voljeli.
