Demografske promjene i sve manji broj djece posebno su vidljivi u područnim školama širom Bosne i Hercegovine. Dok su nekada učionice bile pune učenika, danas pojedine škole pohađa svega nekoliko djece, a neke su ostale i na samo jednom učeniku.
Takva je situacija i u Područnoj školi „Dragovići“ kod Vareša, gdje nastavu pohađa desetogodišnji Davud Ajanović. Njegov učitelj Miralem Aščerija, koji je prije 30 godina prvi put zakoračio u učionicu, danas svjedoči velikim promjenama kroz koje je obrazovanje prošlo.
Aščerija se prisjetio vremena kada je u njegovoj prvoj generaciji bilo 42 učenika. Iz godine u godinu broj djece je opadao, a danas je u školi ostao samo jedan učenik.
„Pamtim od svojih školskih dana da je bilo preko 100 djece. U prvoj generaciji bilo je 42, a iz godine u godinu sve manje i manje. Danas je došlo do toga da imamo jedno dijete. Kada Davud ode, pitanje je da li će ijedno dijete ostati, a da ne pričam šta će biti i s ostalim područnim školama. Sve je to upitno“, kazao je učitelj Miralem, piše portal Ilijaš Info.
Zbog činjenice da je Davud jedini učenik, nastava se organizuje u skladu s okolnostima i mogućnostima škole. U nekim područnim školama djeca različitih razreda zajedno pohađaju nastavu, dok pojedini učenici do škole svakodnevno putuju kilometrima.
Za Davuda je Bosanski jezik omiljeni predmet, ali mu najteže pada to što nema društvo vršnjaka s kojim bi dijelio školsku klupu.
Njegova majka Azra Ajanović kaže da je upravo samoća u učionici jedan od najvećih izazova za njenog sina.
„Najteže mu je što je kao dijete sam tu. Teško je nama odraslima, a kamoli djetetu. On će se takmičiti, nije lahko. Vazda govori: ‘Što moram ići ovdje, što ne idem u Vareš, gdje idu ostala djeca?’“, kazala je Davudova majka.
Prema njenim riječima, Davud će naredne godine početi odlaziti u Vareš, gdje će imati priliku svakodnevno boraviti s većim brojem vršnjaka.
Priča iz Dragovića tako pokazuje širu sliku demografskih promjena koje se direktno odražavaju i na škole. Nekada pune učionice danas ostaju gotovo prazne, a pitanje opstanka područnih škola sve je izraženije.
Ipak, bez obzira na broj učenika, školsko zvono i dalje donosi istu dječiju radost. Razlika je samo u tome što je danas sve češće nema ko podijeliti s drugom iz školske klupe.
