Piše: Senka Hodžić, muzička urednica u odjelu Muzičke produkcije BHRT-a za VaClaF
Ovogodišnje izdanje Vareš Classic Festivala došlo je do svog kraja, a posljednji koncert održan je 5. septembra 2026. godine sa početkom u 18 sati u magičnom ambijentu Župne crkve sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci. Nakon prošlogodišnjeg koncerta “Anima aeterna”, VaClaF se vratio u bosansko mjesto čija je važnost za historiju naše zemlje neprocjenjiva.
Franjevački samostan, u čijem se sklopu nalaze neki od najstarijih pisanih dokumenata, zbirki knjiga, kao i artefakata iz bogate historije naše države, jedno je od najvažnijih mjesta za cjelokupan identitet ovih prostora. Stoga je suvišno zapitati se je li za završetak ovogodišnjeg VaClaF-a moglo biti ljepše koncertne lokacije od mjesta utkanog u samu srž bosanske srednjovjekovne države.
Koncert je održan uz podršku fra Bone Tomića i župe Kraljeva Sutjeska, a koncertni program za kraj ovogodišnjeg VaClaF-a ponovo je donio neke od najuzbudljivijih izvedbi vrhunskih umjetnika čije je djelovanje vezano za festivalski rezidentni CIPRA kvartet po umjetničkim vodstvom Andree Nikolić.
Kao i na prethodnim koncertima u sklopu segmenta VaClaF On Tour, publici su se i ovoga puta predstavili umjetnici čiji je rad vezan za sudjelovanje u renomiranom bečkom Klangforumu i ansamblu WISE – oboistica Ivana Nikolić i kontrabasist Evan Hulbert, kao i dobitnica nagrade VaClaF Rising Star Award za 2025. godinu, perspektivna mlada violinistica Senka Slipac.
U smislu programske koncepcije, koncert je imao dosta dodirnih tačaka sa sarajevskim, ali i zeničkim koncertom, s tim da ga je posebnim učinilo prisustvo rezidentnih kompozitora festivala Gabriele Proy, Meinharda Rudenauera i Aleksandre Vrebalov, čija su djela izvedena u sklopu događaja. Na taj način publika u Kraljevoj Sutjesci, jednako kao i publika prethodnih koncerata, dobila je priliku da se susretne sa troje izuzetno važnih evropskih savremenih kompozitora, te čuje njihova djela u izvedbi umjetnika ovogodišnjeg VaClaF-a.
Koncert je započeo djelom Kambium austrijske kompozitorice Gabriele Proy (1965), kompozicijom nastalom specijalno za ovogodišnje izdanje festivala, čiji muzički tok, poput godova na presjeku drveta, oslikava sve promjene unutar jednog životnog ciklusa.
Nakon Kambiuma, umjetnici su izveli nježni, eterični i izražajni Affinity Concerto austrijskog kompozitora Meinharda Rudenauera (1941) kroz čija se četiri stava Partitu, Ariettu, Affinity i Capriccio provlače uticaji neoklasicizma, uz pažljivo vođenje glasova i skladno prožimanje individualnih instrumentalnih glasova oboe i gudačkog korpusa.
Echolocations novosandsko-njujorške kompozitorice Aleksandre Vrebalov (1970) koncipirano za tri grupe instrumenata na tri različite lokacije u prostoru, doživjelo je izuzetno uspješnu izvedbu u ambijentu Crkve sv. Ivana Krstitelja. U okolnostima koja donose djela otvorene notacije, kada izvođači svojim neposrednim reakcijama de facto na licu mjesta kreiraju djelo, Echolocations uvijek iznova predstavlja izvođački izazov, sa kojim su se članovi ansambla uspješno nosili i ponovo donijeli jednu hvale vrijednu izvedbu. Segment sastavljen od kompozicija troje rezidentnih kompozitora pokazao je još jednom izniman interpretativni i tehnički izvođački kapacitet svih koncertnih umjetnika okupljenih oko ovogodišnjeg izdanja VaClaF-a.
Naredni segment programa bio je vezan za dvije zajedničke izvedbe violinistice Andree Nikolić i kontrabasiste Evana Hulberta. Umjetnici su prvo izveli Dance Of Life iransko-američkog kompozitora Behzada Ranjbarana (1955), a potom i Duo concertante poljskog velikana Krzystofa Pendereckog (1933-2020). Ranjbaranovo djelo nastalo je kao plod inspiracije opusom najvećeg perzijskog lirskog pjesnika Hafiza (1325-1389). Iskričavost i prikrivena, a potom i otvoreno iskazana tenzija u oblikovanju muzičkog toka kompozicije Dance Of Life, nastavak su dobile u divljini, disonantnosti i svim nijansama ekstremno neposredne komunikativnosti koju je ispoljila izvedba djela Pendereckog, za što su Nikolić i Hulbert nagrađeni velikim aplauzom.
Završni segment koncerta u Kraljevoj Sutjesci donio je dvije izvedbe CIPRA kvarteta čije su članice publici prezentovale integralnu izvedbu 5 komada za gudački kvartet WV 68 češkog kompozitora Erwina Schulhoffa (1894-1942), kao i II stav pod nazivom U kolu iz 3. Narodnog gudačkog kvarteta hrvatskog kompozitora Borisa Papandopula (1906-1991). Schulhoffovih 5 komada skup je dopadljivih kompozicija inspirisanih ritmičkim obrascima nekoliko muzičkih i plesnih formi (Alla Valse viennese, Alla Serenata, Alla Czecha, Alla Tango milonga, Tarantella), dok je Papandopulovo djelo mali isječak iz živahne i ekspresivne lepeze muzičkog uobličavanja domaće tradicije koje sadrži 3. gudački kvartet ovog kompozitora. Ovaj “plesni” segment na kraju koncerta članice CIPRA kvarteta pod vodstvom Andree Nikolić donijele su, pored standardno visokog tehničkog izvođačkog nivoa, sa puno duha i živosti, na pravi način zaključivši događaj u Kraljevoj Sutjesci i tako završivši 14. VaClaF, te zaradivši veliki i iskreni aplauz značajnog broja publike u ambijentu Župne crkve sv. Ivana Krstitelja.
Završni koncertni događaj u sklopu 14. VaClaF-a kojem smo imali priliku svjedočiti, zahvaljujući izuzetnoj uvježbanosti svih muzičara pod umjetničkim vodstvom Andree Nikolić, bio je, u muzičkom smislu, izuzetno vrijedan događaj. Pored toga, neizostavno je dodati da je njegovoj realizaciji i konačnom proizvedenom utisku poseban pečat dala sama lokacija, ne samo jedinstvenom crkvenom akustikom prostora (zbog čega je višestruko uzvraćen svaki dodir instrumenta, svaka gesta izvođača, i svaki proizvedeni ton), nego i višeslojnošću značenja svog postojanja u kontekstu bosanskohercegovačke historije. Ako je “kraljevski” riječ koju koristimo za vrhunske sadržaje i događaje održane na najvišem nivou, a dostojne najprobirljivijih pripadnika aristokracije, onda je završni koncert u sklopu 14. VaClaF-a sa lokacijom u Župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci bio prava prilika za podsjećanje da ovo mjesto u prirodnom slijedu stvari treba biti mjesto najvažnijih i najljepših koncerata kod nas, bez obzira na broj stanovništva ili širi društveni kontekst koji često prednost daje većim muzičkim centrima.