Rušenje mosta Silver Bridge, u decembru 1967. godine, ostalo je upamćeno kao najveća tragedija izazvana kolapsom mosta u historiji Sjedinjenih Američkih Država.
U nesreći je život izgubilo 46 osoba, dok tijela dvije žrtve nikada nisu pronađena. Katastrofa je bila posljedica kombinacije korozije, zamora materijala i krtog loma, ali presudni trenutak nastupio je pucanjem samo jedne karike noseće lančane konstrukcije.
Kada se spomene pojam „lančani most“, većina će pomisliti na čuveni Lančani most u Budimpešti. Međutim, ovaj tip konstrukcije danas je napušten. Stručno se klasificira kao viseći most koji, umjesto čeličnih užadi, koristi lance sastavljene od plosnatih čeličnih karika povezanih trnovima. Upravo takva konstrukcija bila je primijenjena na Silver Bridgeu, otvorenom 1928. godine, koji je povezivao Point Pleasant u saveznoj državi West Virginia s gradom Gallipolis u Ohiju.
Deset dana prije Božića 1967. godine, u vrijeme velike saobraćajne gužve, došlo je do pucanja jedne karike u nosećem lancu. Time je pokrenuta lančana reakcija koja je za svega nekoliko trenutaka dovela do potpunog urušavanja mosta. Potvrdila se stara inženjerska istina, lanac je jak samo onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika.
Naknadna, detaljna tehnička istraživanja pokazala su da su karike bile izrađene od srednjeugljičnog poboljšanog čelika, materijala osjetljivog na koroziju i krt lom. Uslovi dugogodišnjeg lošeg održavanja, rijetke i nestručne inspekcije, stalna dinamička opterećenja znatno veća od projektovanih te niske zimske temperature, doveli su do nastanka sitnih pukotina u materijalu.
Posebno je kritična bila karika označena brojem 330. Na njenoj uški razvila se pukotina dužine svega tri milimetra, ali dovoljna da izazove kritičnu koncentraciju naprezanja. U materijalu sklonome krtom lomu, to je rezultiralo naglim pucanjem jedne karike, a potom i slijednim urušavanjem cijele noseće konstrukcije.
Deseci automobila u tom trenutku pali su u ledenu vodu rijeke Ohio. Usljed šoka, hladnoće i brzine događaja, mnogi putnici nisu imali šansu za spas. Ukupno je stradalo 46 osoba, što ovu nesreću čini najsmrtonosnijim rušenjem mosta u američkoj historiji.
Tokom decenija nakon izgradnje mosta, saobraćajni uslovi su se drastično promijenili. Masa prosječnog američkog automobila gotovo se utrostručila, a gužve su postale svakodnevica. Na Silver Bridgeu su se često formirale duge kolone vozila, što je značilo opterećenja daleko veća od onih predviđenih originalnim proračunima iz 1920-ih godina. Uprkos tome, održavanje mosta ostalo je površno, a pregledi konstrukcije nedovoljni.
Dvije godine nakon tragedije, u blizini je izgrađen i otvoren novi most. Dio urušenog Silver Bridgea i danas se nalazi u rijeci Ohio, kao trajni podsjetnik na katastrofu i opomena koliko zanemarivanje održavanja infrastrukture može imati kobne posljedice.