Međunarodni dan sporta za razvoj i mir obilježava se 6. aprila svake godine, kako bi se prepoznala snaga sporta u poticanju pozitivnih promjena, premošćivanju prepreka i prevazilaženju granica.
Ovogodišnja tema “Izjednačavanje uvjeta: Sport za društvenu uključenost” ima za cilj promovisati jednake mogućnosti bavljenja sportom za sve, bez obzira na dob, spol ili rasu. Na taj način se ističe uloga sporta u postizanju veće društvene uključenosti i napretka.
Prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, postoje značajne dobne i spolne razlike u nivoima fizičke neaktivnosti. Žene su manje aktivne od muškaraca u prosjeku za 5% i to se nije promijenilo od 2000. godine.
Nakon 60. godine života nivo fizička neaktivnost raste i kod muškaraca i kod žena. Djevojčice u doba adolescencije su manje aktivne od dječaka u istom periodu. Mnogi različiti faktori mogu odrediti nivoe fizičke aktivnosti u različitim skupinama stanovništva.
Ovi faktori mogu biti povezani s pojedinačnim ili širim društvenim, kulturnim, ekološkim i ekonomskim odrednicama koje utiču na pristup i prilike za fizičku aktivnost na siguran i ugodan način. Globalni postavljeni cilj za smanjenje nivoa fizičke neaktivnosti kod odraslih i adolescenata je smanjenje od 10% do 2025. i 15% do 2030. u odnosu na početnu vrijednost iz 2010. godine.
Fizička aktivnost ima značajne dobrobiti za fizičko i mentalno zdravlje i pomaže svim ljudima da vode zdraviji život, bez obzira na dob, spol ili rasu. Uz pravilnu ishranu, fizička aktivnost pozitivno djeluje na sprječavanje prekomjerne tjelesne težine i gojaznosti, na održavanje poželjnog nivoa holesterola i šećera u krvi, na smanjenje rizika od bolesti srca i krvnih sudova, određenih vrsta karcinoma, posebno karcinoma debelog crijeva te od mišićno koštanih bolesti (osteoporoza).
Također, fizička aktivnost povećava osjećaj sreće i zadovoljstva, smanjuje stres, doprinosi očuvanju kognitivnih funkcija (pažnja, pamćenje, učenje) i pruža mogućnost za druženje i razvoj vještina važnih za svakodnevno dobro funkcionisanje. Posljedično, djelujući na poboljšanje zdravlja, fizička aktivnost pogoduje i boljem kvalitetu života, što je posebno važno u starijoj životnoj dobi. Vježbanje u grupi izrazito povoljno utiče i na socijalne kontakte. Redovna fizička aktivnost djece i mladih izuzetno je važna za njihov rast i razvoj, a usvojena navika vježbanja ostaje i u odrasloj dobi.
S ciljem očuvanja i poboljšanja zdravlja i kvaliteta života, Svjetska zdravstvena organizacija je za sve dobne grupe izdala smjernice koje se odnose na poželjni nivo fizičke aktivnosti.
U skladu s tim preporukama, osobe starije od 18 godina trebale bi sedmično provesti minimalno 150 – 300 minuta aerobne fizičke aktivnosti umjerenog intenziteta (npr. šetnja, preskakanje konopca, igranje košarke, odbojke i biciklizam) ili 75 – 150 minuta aerobne aktivnosti visokog intenziteta (npr. brzo trčanje, skakanje, brzo plivanje), pri čemu se aktivnosti umjerenog i visokog intenziteta mogu i međusobno kombinovati.
Opšte je pravilo da 2 minute umjerene aktivnosti znače isto što i 1 minuta intenzivne fizičke aktivnosti. Djeca i adolescenti (od 5 – 17 godina) bi trebali svakodnevno provoditi fizičku aktivnost umjerenog do visokog intenziteta minimalno 60 minuta dnevno, dok bi djeca mlađa od 5 godina trebala minimalno 180 minuta provesti u aktivnoj igri. Izbоr vrstе i intenziteta fizičke акtivnоsti (šеtnjа, plivаnjе, trčаnjе, vožnja bicikla), njеnа učеstаlоst i trајаnjе zavise od spоlа, stаrоsti, zdrаvstvеnоg stаnjа i uvježbanosti pojedinca. Dakle, fizička aktivnost mora biti u skladu sa zdravstvenim stanjem i funkcionalnim sposobnostima pojedinca, kako bi se provodila na siguran i efikasan način.
U svojoj Rezoluciji (A/RES/67/296) kojom je ustanovljenMeđunarodni dan sporta za razvoj i mir, Generalna skupština UN-a poziva države, sistem Ujedinjenih naroda, Ured Ujedinjenih naroda za sport, razvoj i mir, relevantne međunarodne organizacije, međunarodne, regionalne i nacionalne sportske organizacije, uključujući civilno društvo, nevladine organizacije i privatni sektor, te sve druge relevantne sudionike, na saradnju i podizanje svijesti o značaju ovog međunarodnog Dana.
Globalni akcijski plan Svjetske zdravstvene organizacije o fizičkoj aktivnosti daje zemljama članicama preporuke za promoviranje fizičke aktivnosti i osiguranje da svako ima više prilika za redovnu fizičku aktivnost. Primjeri ovih preporuka uključuju politike koje osiguravaju pristup pješačenju, biciklizmu i nemotoriziranom prevozu, kao i povećanje pristupačnosti i dostupnosti sportskih aktivnosti u zajednici.
Provedba učinkovitih politika za povećanje nivoa fizičke aktivnosti zahtijeva kolektivne napore, koordinirane među više vladinih odjela na svim nivoima, uključujući zdravstvo, promet, obrazovanje, zapošljavanje, sport i rekreaciju, te urbano planiranje. Također zahtijeva nacionalni i lokalni angažman nevladinih organizacija, različitih sektora, sudionika i disciplina, kako bi se podržala provedba politika i rješenja koja su primjerena kulturnom i društvenom okruženju zemlje. Prioritet treba dati mjerama politike koje se bave razlikama u nivoima fizičke aktivnosti, promoviranjem i omogućavanjem fizičke aktivnosti za sve.