“Između velikih brda koja su puna rudače, prostire se malo mjesto Vareš, koje je dobro sačuvano u toku prošlog rata, tako da u njemu nema skoro ni jedne kuće koja je porušena ili oštećena”, riječi su kojima je počeo tekst Sarajevskog dnevnika iz novembra 1945. godine.
U Varešu i njegovoj okolini bila je već u starom vijeku razvijena za ono vrijeme savremena željezna industrija.
Osnovu za tu industriju dala je željezna rudača i obilje šuma, gdje se vadio drveni ugalj potreban za topljenje željezne rudače.
Međutim uvođenjem modernih postupaka pri proizvodnji željeza, u polovici prošlog stoljeća u Evropi, vareška industrija je gubila svoje tržište, te se morala takođe modernizirati.
Stoga su koncem prošlog stoljeća i početkom ovog podignute u Varešu dvije visoke peći i ljevaonica sivog Iijeva.
Postepeno su se pojedina postrojenja modernizirala, a specijalno ljevaonica. Dok se u ljevaonici u prvo vrijeme izrađivala samo obična trgovačka roba, kao peći, ploče za štednjake i jednostavni odljevi, to se kasnije, izgradnjom radionice i postepenom nabavom modernih strojeva, pristupilo proizvodnji pomoćnih strojeva i uređaja za rudnike, mimo komplikovanih odljeva za domaću industriju.
Ljevaonica je također usavršila cijevi i nadopunila sa proizvodnjom novih potrebnih armatura za vodovode.
Dalje je uvedena proizvodnja Ijevanog čelika ujedno u električnoj peći, čime je bila uveliko pokrivena potreba osobito rudarskih preduzeća. Tokom ovog rata teško je stradala Željezara u Varešu uslijed ratnih operacija koje je naša vojska vodila sa okupatorskim jedinicama koje su se nalazile u Varešu.
U godini 1943 izgorjeli su: strojara, kotlara, ljevaonica, mehanička radionica, električna radionica, modelstolarija, prometna kancelarija sa konstruktivnim odjeljenjem i šegrtska škola.
Uništeni su neki pomoćni uređaji za visoke peći, glavna turboduvaljka za visoke peći kao i glavni turbogenerator u električnoj centrali.
Teško su oštećene ostale dvije duvaljke. U mehaničkoj radionici neki su strojevi za obradu ljevanog željeza djelomično, a neki i potpuno uništeni.
Također je skoro 200 elektromotora oštećeno ili uništeno. Shvatajući od kolike je važnosti ovo preduzeće za domaću industriju svo osoblje dalo se odmah na posao, tako da bi ga do oslobođenja naše zemlje bar djelomično osposobili.
Na obnovi željezare u Varešu do ove jeseni izvršeni su ogromni radovi, što se ima zahvaliti požrtvovnom radu radnika koji su na poslu pokazali visoku svijest.
Do ove jeseni obnovljena je kotlara i strojara najveći dio ljevaonice i radionice. Podignuta je nova zgrada za radionice, modelstolariju i električare, gdje će biti smještene i uprave prometa, visoke peći, ljevaonice i radionice sa konstruktivnim odjeljenjem, kao laboratorij za mehaničko i metalografsko ispitivanje materijala.
Jedna od visokih peći bila je izvjesno vrijeme i u pogonu dok su se stvorile potrebne zalihe bijelog i sivog sirovog željeza za vlastite, potrebe ljevaonice i čeličane u Zenici. Uslijed nestašice koksa ona je privremeno zaustavljena, ali će u najskorije vrijeme opet započeti sa normalnim radom, čim bude osigurano redovito snabdjevanje koksom.
U toku svog dosadašnjeg rada, od oslobođenja do danas u preduzeću se svakog mjeseca prekoračuje predviđena norma u proizvodnji. Ljevaonica ove željezare posljednji mjesec dana premašila je predviđenu normu za 50 posto i njena produkcija je u stalnom porastu.
Učinak pojedinog zanatlije je premašio mirnodopski učinak, ali još nije u preduzeću postignut mirnodopski kapacitet uslijed pomanjkanja ljevarskih zanatlija.
Računa se da će do kraja ove godine biti završeni radovi na obnovi preduzeća, kada će se moći preći na potpuno normalan rad ukoliko bude povećan broj ljevarskih majstora.
U željezari u Varešu do sada se svojim radom ističe ljevaonica, koja je ranije imala 95 ljevara, dok ih danas ima samo 48 od kojih je najbolji radnik Sobkov Kazimir koji već duže vrijeme radi u željezari. On je sa svojim udarničkim radom, radeći 3 kompletne peći dnevno premašio predratnu normu za 75 posto. Ostali radnici ljevaonice također rade udarnički. Oni su u mjesecu augustu premašili predviđenu normu za 18 posto, a u septembru za 50 posto. I radnici drugih odjeljenja željezare takođe rade neumorno i prekovremeno, nastojeći da ne budu zadnji u svome radu.
Radnici su sindikalno organizovani. Oni održavaju svoje redovne sindikalne konferencije na kojima se savjetuju o problemima koji se pred njih pojedince i preduzeće kao cjelinu postavljaju. Oni se savjetuju kako bi povisili proizvodnju preduzeća, kako bi zaštitili nemoćne i slabe, kako bi pomogli porodicama poginulih partizana i kako bi mogli svojim siromašnim drugovima.
Oni su na jednoj svojoj konferenciji zaključili da međusobno pokupe dobrovoljne priloge za svoje siromašne drugove i porodice palih partizana.
Ovaj zaključak odmah su sproveli u djelo i sakupili 102.000 dinara. Bilo je slučajeva da su radnici davali po dvije i tri svoje nadnice, a svaki je dao po jednu. Sakupljeni novac su podijelili tako da su sami pomogli 335 porodica palih partizana i svojih siromašnih drugova.
Na jednoj od posljednjih svojih konferencija radnici su zaključili da rade 8 sati mjesečno prekovremeno tj. pored redovnog rada što će ići u fond za obnovu preduzeća Na taj način će sprovesti u djelo odluke Kongresa metalaca, navodi se u tekstu objavljenom na web stranici Infobiro.ba.