Kada danas gledamo desetine hiljada ljudi na stadionima, beskonačne rasprave u kafanama o penalima i ofsajdima, djecu koja šutiraju lopte po mahalama i betonskim igralištima, teško je zamisliti da je sve to počelo s jednom jedinom – i to prilično jednostavnom – loptom.
Ta lopta, vjerovali ili ne, stigla je u Bosnu i Hercegovinu krajem 19. stoljeća, u doba kada su ovim prostorima marširali austrougarski vojnici, a Bosna tek počinjala ulaziti u moderni svijet.
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, Austro-Ugarska je sa sobom donijela i čitav paket evropske kulture i infrastrukture. Željeznice, škole, pošta, telekomunikacije – ali i manje “ozbiljne” stvari poput sporta. Među tim sportovima posebno mjesto zauzimao je fudbal, tada još mlad sport koji se širio Evropom kao svojevrsna moderna zaraza.
Austrijski i mađarski vojnici koji su boravili u BiH počeli su na poligonima i vojnim kasarnama igrati igru koja se tada još često miješala s ragbijem. Prvi mečevi uopšte nisu imali jasna pravila – bila je to više fizička zabava i rekreacija. Ali nešto u toj igri je bilo zarazno. Možda jednostavnost. Možda kolektivni duh. Možda osjećaj kontrole lopte, koji je davao iluziju kontrole nad vlastitim životom u jednoj tada duboko neslobodnoj zemlji.
Jedna od najranijih zabilježenih tačaka kontakta Bosne i fudbala jeste Sarajevo, koje je kao administrativni centar bilo prva stanica svih novih tokova i običaja koji su pristizali iz Beča i Budimpešte. Vojnici iz kasarne “Filipovića”, smještene na današnjoj Čengić Vili, navodno su redovno igrali fudbalske partije na improvizovanim terenima. Ne postoje snimci niti fotografije, ali usmena predanja i sjećanja prenesena s koljena na koljeno potvrđuju da je upravo tu fudbal počeo da pušta korijenje.
Prva fudbalska lopta u Bosnu i Hercegovinu je 11. maja 1903. donesena u Mostar iz Budimpešte. Donio ju je Bernard Lajhner. Bila je to tada gotovo egzotična stvar – kožna lopta pravilnog oblika, specijalno napravljena za ovaj čudni sport koji je tada još bio potpuna nepoznanica među sarajevskom rajom. Upravo ta lopta postat će simbolični početak fudbalske ere u BiH.
Dok se fudbal u Sarajevu počeo igrati tek 1908., Mostar je bio brži i kada je riječ o organizaciji i formalizaciji sporta. 1905. godine osnovan je Hrvatski športski klub “Zrinjski”, što ga čini najstarijim još aktivnim fudbalskim klubom u Bosni i Hercegovini. Mostarci su, zahvaljujući blizini Dalmacije i većoj izloženosti evropskim utjecajima, brzo prihvatili ovu igru. Prve utakmice igrale su se na poljanama i vojnim terenima, a oprema je bila improvizovana – obične cipele, bijele majice, drvene stative bez mreža.
Fudbal se brzo širio i među pripadnicima drugih nacionalnih i religijskih zajednica. Srpski, bošnjački i jevrejski mladići također su počeli da osnivaju svoje sportske sekcije, ne samo iz zabave, već i kao oblik društvene emancipacije. U igri u kojoj su svi jednaki pred loptom, nacija, religija i stalež nisu igrali nikakvu ulogu. Sve dok nisi faulirao.
Nakon Zrinjskog, ubrzo su nastajali i drugi klubovi širom BiH, piše Avaz.ba.
Historija nogometa u Sarajevu počinje proljećem 1908. kada su Tuzlaci Stevo Jokanović, Fedor Lukač i Emil Najšul, ujedno i učenici sarajevske Realne gimnazije, posjetili Zagreb odakle su donijeli prvu loptu. U Sarajevu su osnovali tajni, neslužbeni sportski klub koji je kasnije dobio ime Srednješkolski sport klub. Prvobitno su trenirali u centralnom dijelu grada, blizu današnjeg FISA. Kasnije se sele na Sarajevsko polje (današnja Čengić Vila). Prvi trener bio je Karl Harmer,] koji je prethodne godine stekao svoj jedini nastup za austrijsku reprezentaciju. Harmer je tada obavljao svoju obaveznu vojnu službu. Budući da tada nije bilo drugih nogometnih klubova u Sarajevu, igrači kluba igrali su međusobno jedni protiv drugih. Prva službena utakmica odigrana je protiv austrijskih vojnika smještenih u Sarajevu. Kasnije su igrači kluba otputovali u Split gdje su tokom februarua 1911. igrali protiv ondašnjeg Hajduka. Neznajući ime protivnika, Splićani su u najavama utakmice nadjenuli klubu ime Osman. Domaćin je u prvoj utakmici dobio 4:1, a u drugoj je izgubio 1:2. Osman je 1912. igrao dvije prijateljske utakmice sa zagrebačkim HAŠK-om u Sarajevu. Osman je u prvom susretu pobijedio sa 6:4, dok je u drugom remizirao s 2:2. U narednom razdoblju dolazi do nastanka novih klubova u Sarajevu. Sarajevski Hrvati osnivaju SAŠK 1913. godine, muslimani Đerzelez, Jevreji klubove Barkohba i Hakoah, dok Osman prvo mijenja ime u Srpski sport klub (SSK), a zatim 1921. u današnje ime Slavija. Taj klub i SAŠK bili su veliki rivali.
Do Prvog svjetskog rata, fudbal je uveliko zaživio u najvećim bh. gradovima. Škole su počele uvoditi fizičko vaspitanje, često s elementima fudbala. Pojavljuju se prva pravila, sudije, dresovi, pa čak i primitivne tribine.
Fudbal u BiH nikada nije bio samo sport. Od samih početaka, imao je širu društvenu i simboličku dimenziju. U vremenu kada su Bosanci i Hercegovci živjeli pod stranom vlašću, igranje fudbala bila je vrsta tihog bunta – prilika da se kroz sport iskaže identitet, organizovanost i zajedništvo.
Također, nije slučajno da su se prvi fudbalski klubovi često vezivali uz nacionalne ili vjerske zajednice. U Zrinjskom su dominirali Hrvati, u Đerzelezu Bošnjaci, dok su Srbi imali svoje sportske klubove. Fudbal je bio poligon na kojem su se vodile bitke za identitet, priznanje i prostor pod suncem.
Danas je teško zamisliti da je cijela jedna fudbalska istorija u Bosni i Hercegovini započela s jednom loptom, koju je student iz Češke spustio iz voza na sarajevskoj stanici. Ta lopta je od tada prešla hiljade kilometara, upala u bezbroj mreža, rasplakala i usrećila generacije.
Od improvizovanih terena u doba Austro-Ugarske do današnjih modernih stadiona, fudbal je postao neizostavni dio kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine. Iako rezultati reprezentacije ne izazivaju uvijek ponos, ljubav prema fudbalu ostaje konstanta – jer svaka nova lopta koja se zakotrlja po mahalskoj kaldrmi nosi u sebi odjek onog davnog dana kada je prva fudbalska lopta stigla u ovu zemlju.