Na današnji dan, 29. augusta 1189. godine, bosanski ban Kulin izdao je dubrovačkim trgovcima povelju kojom im garantuje slobodu kretanja, sigurnost i trgovinsku zaštitu.
Povelja Kulina bana nije samo trgovački sporazum – ona predstavlja prvi sačuvani pisani dokument bosanske državnosti i dokaz da je Bosna u 12. stoljeću bila uređena, priznata i politički samostalna zemlja.
Dok su mnoge evropske države u to vrijeme tek uspostavljale svoje institucije, Bosna je već imala definisane granice, vladara i razvijene međunarodne odnose. Kulinova povelja, napisana bosančicom i razumljiva svim stranama, svjedoči o pismenosti, organizovanosti i kulturnoj razvijenosti srednjovjekovne Bosne.
U njenom sadržaju jasno se ogleda duh tadašnje bosanske politike – otvorenost, poštenje i zaštita prijateljstva. Ban Kulin Dubrovčanima garantuje sigurnost, slobodu trgovine i zaštitu, naglašavajući da neće biti nikakvih zloupotreba od strane njegovih službenika.
Vrijednost ovog dokumenta dodatno potvrđuje činjenica da su sačuvana čak tri primjerka Povelje – dva u Dubrovačkom arhivu i jedan u Historijskom arhivu u Sankt Peterburgu. Nijedan primjerak, međutim, ne čuva se u Bosni i Hercegovini, što stalno podsjeća na složene historijske okolnosti kroz koje je zemlja prolazila, ali i na važnost zaštite kulturno-historijskog naslijeđa.
Za današnju Bosnu i Hercegovinu, Povelja ima duboko simboličko značenje – ona je dokaz da bosanska državnost nije rezultat modernih međunarodnih sporazuma, već da je ukorijenjena stoljećima ranije.
U vremenu kada se i dalje osporava kontinuitet bosanske državnosti, podsjećanje na Povelju Kulina bana ima posebnu težinu. Ona nas uči da je Bosna kroz historiju bila zemlja tolerancije, otvorenosti i saradnje sa susjedima, ali i prostora u kojem se čuvala vlastita samostalnost.
Ovaj datum stoga nije samo historijska uspomena, već i poziv da čuvamo Bosnu i Hercegovinu kao zemlju slobodnih ljudi, sigurnu i otvorenu, kakvom ju je prije više od osam stoljeća oblikovao ban Kulin.