Pasoš, kupaći kostim i punjač obično prvi završe u koferu. Putna apoteka često se pakuje posljednja, uz nekoliko nasumično odabranih tableta.
Problem se primijeti tek kada glavobolja počne usred izleta, alergijska reakcija tokom vikenda ili stomačne tegobe stotinama kilometara od poznate apoteke.
Dobra putna apoteka treba biti mali zdravstveni paket prilagođen destinaciji, dužini boravka, dobi putnika i planiranim aktivnostima.
Šta obavezno ponijeti
Za većinu ljetovanja osnovu čine lijek protiv bolova i povišene temperature, preparat za oralnu rehidraciju, odgovarajući lijek za proljev, antihistaminik za blaže alergijske reakcije te lijek protiv mučnine tokom vožnje ili plovidbe. Korisni mogu biti i preparat za žgaravicu, kapi za oči, lokalni preparat protiv svraba nakon uboda insekata, antiseptik, flasteri, sterilne gaze, elastični zavoj, toplomjer i pinceta.
Jedan od najmanje poželjnih „suvenira“ je putnička dijareja, koja, zavisno od destinacije i sezone, može pogoditi između 30 i 70 posto putnika u prve dvije sedmice putovanja. Zato su oralne rehidracijske soli često važnije od nekoliko različitih tableta koje putnik možda neće znati pravilno koristiti.
Antibiotik se ne nosi kao univerzalna rezerva, nego samo kada je propisan za jasno određenu situaciju. Djeca, trudnice, starije osobe i hronični bolesnici trebaju individualno prilagođenu putnu apoteku.
Pet minuta s farmaceutom prije puta
Najkorisniji dio pripreme često nije kupovina još jednog proizvoda, nego kratak razgovor u apoteci. Farmaceut može provjeriti sadrže li dva preparata istu aktivnu supstancu, izaziva li neki lijek pospanost tokom vožnje, povećava li osjetljivost kože na sunce i kako ga pravilno čuvati na visokim temperaturama.
„Kada pacijent pred put dođe u apoteku, farmaceut ne procjenjuje samo šta treba staviti u neseser. On provjerava kome je lijek namijenjen, da li je bezbjedan uz postojeću terapiju, kako se čuva na visokim temperaturama i u kojem trenutku pacijent treba potražiti ljekarsku pomoć. To je konkretna zdravstvena usluga i direktna zaštita pacijenta“, kaže prim. Marin Crnogorac, mr. ph., predsjednik Komore magistara farmacije FBiH.
Osobe koje koriste redovnu terapiju trebaju ponijeti dovoljnu količinu za cijeli boravak, uz malu rezervu. Lijekovi se nose u ručnom prtljagu, u originalnom pakovanju, uz spisak generičkih naziva i, kada je potrebno, recept ili ljekarsku potvrdu. Gepek automobila nije kućna apoteka, jer visoka temperatura može oštetiti lijek iako njegovo pakovanje izgleda potpuno normalno.
„Upravo ovakve svakodnevne situacije pokazuju da uloga farmaceuta ne završava izdavanjem lijeka, savjet o njegovom pravilnom izboru, čuvanju i sigurnoj primjeni predstavlja konkretnu zdravstvenu uslugu, iako ta uloga još nije u potpunosti prepoznata i vrednovana u sistemu“, poručuje Crnogorac.
Uloga koja je veća od izdavanja lijeka
Apoteka je za mnoge građane najdostupnija tačka zdravstvenog sistema. Tu se može dobiti savjet bez višednevnog čekanja, spriječiti nepravilno kombinovanje lijekova i prepoznati problem koji zahtijeva pregled ljekara.
Iako propisi u FBiH apotekarsku djelatnost formalno smještaju u primarnu zdravstvenu zaštitu, savjetodavna i preventivna uloga farmaceuta još nije dovoljno jasno ugovorena, standardizovana i vrednovana. Sistem i dalje farmaceuta dominantno prepoznaje kroz izdavanje lijeka, a manje kroz stručni savjet koji može spriječiti komplikacije i rasteretiti druge nivoe zdravstvene zaštite.
Najbolja putna apoteka zato nije najveća, nego pametno pripremljena. Nekoliko pravilno odabranih lijekova, originalna pakovanja i savjet farmaceuta mogu biti razlika između kratke neugodnosti i odmora koji će se pamtiti po pogrešnim razlozima.