Fra Matija Divković, bh. velikan i jedan od najznačajnijih franjevaca u historiji Bosne i Hercegovine, rođen je 1563. godine u Jelaškama kod Vareša.
Kroz svoj rad i djelovanje, Divković je ostavio neizbrisiv trag na kulturno-povijesnu scenu Bosne, posebno kroz svoj doprinos književnosti i obrazovanju naroda.
Fra Matija Divković je prvi naš književnik koji je svoja djela pisao posebnim tipom ćirilice – bosančicom. Njegova djela su bila omiljeno štivo u Bosni i Hercegovini, ali i u Dalmaciji, gdje su vjernici znali “ispraviti svećenika, ako bi se u izlaganju udaljio od Divkovića”. Divković je prilagođavao svoja djela ljudima svoga kraja i njihovim potrebama, čime je dao ogroman doprinos književnoj historiji regije.
Fra Matija je također putovao u Veneciju radi štampanja svojih knjiga, što je motivisalo hrvatskog pjesnika i prevodioca Nikolu Milićevića da napiše pjesmu “Fra Matija Divković 1611.” koja dočarava Divkovićevu posvećenost i predanost širenju znanja i vjere među nepismenim narodom.
Datum smrti fra Matije Divkovića, 21. august 1631. godine u Olovu, ostaje zabilježen prema “Necrologiumu Bosnae Argentinae” koji se čuva u Franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci. U njegovim rodnim Jelaškama podignut je spomenik, a BH Pošta je 2016. godine izdala markicu sa njegovim likom, kao priznanje i počast ovom velikom bh. književniku i svećeniku.
Fra Matija Divković je svojim misionarskim djelovanjem iskazivao veliku ljubav prema svojoj zemlji i narodu, čuvajući i njegujući bosansku dušu kroz svoja djela. Kroz svoje knjige i poučne tekstove, Divković je širio znanje i vjeru među narodom, prilagođavajući ih potrebama i razumijevanju ljudi svoga vremena.
U srednjovjekovnoj Bosni, franjevačka provincija Bosna Srebrena je igrala važnu ulogu u očuvanju vjerske i kulturne baštine, a franjevci poput fra Matije Divkovića bili su ključni prosvjetitelji i učitelji naroda. Svojim radom i trudom, oni su se borili za svoj narod, tražeći zaštitu i podršku kako bi suzbili nepravde i nasilje u tadašnjem Osmanskom Carstvu.
Fra Matija Divković je stoga ostao upamćen kao jedan od najvažnijih pisaca i književnika u historiji Bosne i Hercegovine, čiji su radovi i djela postala dio neprocjenjivog narodnog blaga. Njegova predanost širenju znanja i vjere, kao i njegova ljubav prema svojoj zemlji i narodu, čine ga istinskim velikanom i uzorom generacijama koje su ga slijedile.