Dok se veliki broj pacijenata u Bosni i Hercegovini godinama nalazi na listama čekanja za transplantaciju bubrega, prolazeći kroz teške i iscrpljujuće procese dijalize, Nermin Muharem iz Goražda dobio je priliku za novi početak i život bez aparata, zahvaljujući izuzetnoj hrabrosti i bezuvjetnoj ljubavi svoje punice Feride Jahić, koja mu je donirala bubreg.
Nerminova borba s teškom bubrežnom bolešću trajala je više od deset godina. Kako pojašnjava, redovne terapije i kontrole na Klinici za nefrologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) dugo su uspijevale držati njegovo stanje pod kontrolom, sve do kraja 2024. godine.
“Stanje se naglo pogoršalo u decembru 2024. godine. Nalazi su bili izuzetno loši, kreatinin i urea su naglo porasli i rečeno mi je da ću vrlo brzo završiti na dijalizi. Nažalost, to se i desilo. Već u januaru prošle godine započeo sam peritonealnu dijalizu, što je bio izuzetno težak i iscrpljujući proces“, prisjeća se Nermin.
Bolest nije pogodila samo njega, već i cijelu porodicu s kojom je dijelio strahove i neizvjesnost u vezi s budućnošću.
“Ljekari su mi jasno rekli da je jedino trajno rješenje transplantacija. Nisam mogao ni pomisliti da ugrozim nečiji život, jer je teško nekoga pitati za organ. Međutim, u tom trenutku moja punica Ferida je bez razmišljanja rekla: „Ja ću donirati bubreg.“ Na tome sam joj zahvalan dok sam živ”, priča Nermin.
Posebno emotivnim opisuje trenutak kada su medicinske pretrage pokazale izuzetno rijedak stepen podudarnosti, iako se radilo o tzv. nesrodnoj transplantaciji.
“Nismo znali ni da li su nam krvne grupe kompatibilne. Kada su stigli rezultati, i ljekari i medicinsko osoblje bili su iznenađeni. Podudarnost je bila takva da su rekli da je to kao da me je rodila“, dodaje Nermin, koji se danas uspješno oporavlja od transplantacije obavljene u julu prošle godine, javlja Visoko.co.ba.
Punica Ferida Jahić, kojoj su pretrage potvrdile da je potpuno zdrava i sposobna za donaciju bubrega, svoj čin ne smatra žrtvom, već prirodnim izrazom ljubavi i brige za porodicu.
“Da je trebalo ne znam ni ja šta, dala bih. Nerko je dobar čovjek, suprug i otac. Ja njega ne odvajam od svog sina i svoje kćerke. Ja sam lijep život proživjela i uvijek bila zdrava, a njegova mladost, moja kćerka i njihovo troje djece, svi su oni moja djeca. Profesor mi je rekao da se sa jednim bubregom može normalno živjeti i ja se tako i osjećam”, kaže Ferida.
Svoju priču koristi i kao poruku drugima: “Poručila bih svakome ko može da spasi jedan mladi život. Nije to ništa strašno – nekoliko pretraga, par dana oporavka, a nekome ste poklonili budućnost”, ističe ona, uz riječi posebne zahvalnosti i pohvale medicinskom osoblju i ljekarima Klinike za nefrologiju KCUS-a.
Nerminova supruga Samira, kćerka Feride Jahić, s ponosom govori o hrabrosti majke i supruga koji su, kako kaže, dostojanstveno i zajedno prošli kroz jedan od najtežih životnih izazova.
Ova dirljiva priča još jednom podsjeća na značaj transplantacione medicine, ali i na snagu porodične solidarnosti i ljudskosti, koje u najtežim trenucima mogu doslovno značiti – novi život.